Prodajem suze

December 29, 2019  •  Leave a Comment

Jednog sam muškarca pitala plače li ikad, boli li ga išta osim meniskusa. Odgovorio je: „Ne. Nikad. Ništa me ne boli“. Odmah sam znala da ćemo se teško razumeti. Drugi mi je rekao da plače, ali kad ga niko ne gleda. Viđala sam muške suze praćene rečenicom: „Plačem ko neka pičkica.“ A sećam se i muških suza koje su nedvojbeno svedočile o njihovoj snazi. Smelost da pokažemo svoju ranjivost, kao i spremnost da ispadnemo smešni dva su najbolja pokazatelja čovekove snage i stabilnosti.

U našoj kulturi plakanje se pretežno poistovećuje s osećajem tuge i isključuje muškarce kao moguće konzumente ove lekovite tečnosti. U zamenu im, uz očinski blagoslov i majčinsko gunđanje, nudi jednu drugu, prividno lekovitu tečnost. U kombinaciji s ovom narodnom medicinom, kulturna opravdanost ženskih suza dobija na snazi. Samo, to nisu suze koje leče, iako, ne sporim, u jednom trenutku mogu postati izvor njihove snage.

U nekim samosvesnijim kulturama, plače se i od uživanja, od lepote. Trenutke u kojima mi je život pustio suze iz besprekorno čistog užitka pamtim kao oslobađajuće, katarzične momente. Nekada ih inicira briljantnost umetnosti, nekad fascinacija prirodom, nekad odnos s drugim bićem, a nekad savršen spokoj sa samom sobom.

Vozeći se pre desetak godina rasklimanim, seoskim autobusom kroz Lijevče polje, pogled mi je privukla drvena tabla s rukom ispisanim natpisom: „Prodajem suze“. Širom sam otvorila oči dok se glava zavrće za natpisom kako bih se uverila u istinitost onog što mi se učinilo da sam pročitala. Nije bilo greške. Pisalo je upravo to: „Prodajem suze.“ Na kraju trošnog, zemljanog puta, iza table s natpisom, moja je mašta u nastavku putovanja izgradila drveni kućerak. Vrata je otvorila starica s očima bistrog mora bez dna i toplo se osmehnula, govoreći: „Uđi, sine…“ kao da me je već očekivala… I vrata su zacvilila za mnom.

Prva osoba kojoj sam oduševljeno ispričala kakav sam natpis uz put videla, ubila je mudru staricu rečenicom: „To su buketi za groblje.“ Kao u crtaću, nad galvom iskače „Sucker!“ dok se osoba zadovoljno smeje. A u meni namrgođeno dete broji „Marš iz ovog našeg sokaka kad ne umeš da sanjaš. Da te pokrljam na pola – k’o lebac! Eto!“

Suze označavaju zagrobno cveće, grobljanski biznisi u nesvesti cvatu, a životi grubi, suvi…

 


Comments

No comments posted.
Loading...

Moje ime je Jelena Medić. U želji da se u nekoj tački, zarezu ili pikselu sretne moj unutrašnji svet sa spoljašnjim, ostavljam tragove ljudskih postojanja... 
 
Subscribe
RSS
Archive
January February March April May June July August September October November December (15)
January February March April May June July August September October November December
January February March April (1) May (1) June (1) July (1) August September (1) October November (1) December (2)
January February March April May June July August September October November December
January February March April May June July August September October November December